15.8.2016. 21:25:54 | Neregistrirani korisnik [ljubav]
Dok su se talasi razbijali udarajući u stene, svetionik je ponosno stajao u svojoj belini i plavetnilu mora u igri belih volića.Belo i belo se ljubilo na tren da bi Slavko fotografisao i ovekovečio lepotu valova koji u vazduhu slikaju kapljicama života...Polako ko da se boji da ne pokvari lepotu Slavko je nežno uzeo gitaru i zasvirao pesmu koju ga je otac naučio... ... ...ko da je more pevalo sa njim. Ukotvljen brod se ljuljuškao dok je pevušio... Srna je na prsima držala zaspalu bebu dok su je blizanci zagrlili i rukama i nogama ležeći kraj nje u pletenoj ljuljašci koja je bila okačena na dva kraja broda ...Prolegla se pesma u noć mesečinom... Su zrnon soli, su mrvu kruva i puno duše ova nas jubav tepli i čuva A vitar puše! Su pjaton juve kad projdu dani i stvari luše ova nas jubav jača

Dok su se talasi razbijali udarajući u stene, svetionik je ponosno stajao u svojoj belini i plavetnilu neba i mora u igri belih valića.Belo i belo se ljubilo na tren da bi Slavko fotografisao i ovekovečio lepotu valova koji u vazduhu slikaju kapljicama života...Gledajući fotografije u objektivu Slavko se živo setio trenutaka dok je danas fotografisao...More je večeras imalo nežniju notu, valići su bili tiši...sve se spremalo na počinak posle sunčevog rumenog pozdrava.Ono, sunce, zaljubljeno porumeni i ljubavlju oboji i nebo i more i u porpuru dočekali su puni mesec .Na tren su razmenili nežne uzdahe Slavko je fotografisao tu idilu i radovao se što su Srna i deca tu...Podesio je objektiv pa su se svih petoro slikali u tom čarobnom trenutku...Hridi ko da su se na momenat obojile Srninom kosom.Taj bljesak vatre se ozlatio...Veče se uveliko spustilo nebo se zvezdama okitiloPolako ko da se boji da ne pokvari lepotu Slavko je nežno uzeo gitaru i zasvirao pesmu koju ga je otac naučio... ... ...ko da je more pevalo sa njim. Ukotvljen brod se ljuljuškao dok je pevušio... Srna je na prsima držala zaspalu bebu dok su je blizanci zagrlili i rukama i nogama ležeći kraj nje u pletenoj ljuljašci koja je bila okačena na dva kraja broda ...prolegla se pesma u noć mesečinom...
Su zrnon soli,
su mrvu kruva i puno duše
ova nas jubav tepli i čuva
A vitar puše!
Su pjaton juve
kad projdu dani i stvari luše
ova nas jubav jača i rani
A vitar puše!
I neka projdu sve obilance,
svi lipi gušti i sve užance!
I neka nima ni sna ni smija
uz tebe uvik znan ča bi tija
A vitar puše, a vitar puše!
A vitar puše, nek samo puše!
Su kapju uja, su šaku zeja
kad sni se ruše
ova nas jubav diže sa tleja
A vitar puše!
Kad gori svića a nima loja
kad udru suše
ova je jubav šira od poja
A vitar puše!
-Ljubavi, ti pevaš baš ko Oliver Dragojević
-Mala nisam te htia probudit , AJDE MALA ZAPIVAJ PESMU
-PUNIM GLASOM SRNA JE ZAPEVALA
-RIBAR PLITE MRIŽU SVOJU
OD SUHOGA ZLATA
DA LI ĆE JE SUTRA PLISTI
NJEGA NIJE BRIGA
ZAPIVAJ PISMU RIBARU STARI
JER TO JE PISMA O MORU
LEPOTA SE RAZLEGLA U NOĆ... ... ... BZ
Нема коментара:
Постави коментар