N O Ć POEZIJE -POEZIJА KOJU VOLIM,11.07.2015...19h51min
MAZO MOJA MALENA: ✻ღღ¸.✻✿✿*ﾟ‘ﾟ･...*ﾟljubav...BZ´✿✿*ﾟ‘ﾟ･...´¯`✻ ✻ღღ ...
Petrovdan 12 jul 2015 leta Gospodnjeg ...0h49min
N O Ć POEZIJE
POEZIJА KOJU VOLIM,
O VIOLINO
Kada bih znala
o violino zanosna
pod rukom veštog čarobnjaka,
šta tvoje žice snuju
i gde putuju
melodije tvoje divne.
kao ošarani leptir
svetlošću sjajnom
krenula bih s tobom
na put dalekih smiraja.
S tobom ljubila bih
srca zaljubljena, nežna i začarana.
Hodala poljima žitnim,
letela visoko s kondorom snažnim
sred visina planinskih.
Milovala bih zaspala čeda
kraj majki snenih.
Plesala bih s pahuljom nežnom
celu noć do svitanja ranog.
Tada bi se s ljubavlju spustile
na sede vlasi starice
i novorođenim danom ispunjene
želje ispunili.
O violino čarobna
što osvoji srce moje
i učini da tananost tvoja
usreći beskonačnost, uzvišenost
i malenkost življenja mog.
O violino mila
kada bi reč mogla
izreći milost , dragost
i lepotu tvoju.
I pesnika ponekad reč napusti
i odluta u tanane žice tvoje
i nođena plimom
spusti se ko plašt ljubavi
na dvoje mladih
što na Mesecom okupanoj obali
svoju ljubav tkaju
i prostiru na postelju
izveženu notom , zrakom i notom tvojom .
Verica Babić
30. Јануар 2012. 00:12
POKLON TEBI, POEZIJI
Nemoj nocas da budes nezni cvet
Neko ce ti namerno latice otkinuti
jer ne mirise ljubavlju kao Ti
Nemoj nocas da budes nezni leptir
neko ce ti namerno iskidati krila
jer ne ume ljubavlju da leti kao Ti
nemoj nocas...
nocas budi Ti
koji miris ljubavi siri
dok zbog ljubavi opet leti ...
ovo dvoje samo prave guzvu
Biljana Zablećanski
8. VJETRA ŽELJOM
ISPUNJENI
Čitajući tebe mirisima tvojim omamljen sanjam
Stopala ti u pjeni morskoj
I školjku bisernu što ti grudi miluje
K'o poljupcima mojim
Šapat ti čujem dahom
mi usne tražiš
Srce mi dodiruješ
Uzimam te jarbolom platna raširenih
vjetra
željom ispunjenih..
Zdravko Odorčić 30. Јануар 2012.
Ne želim šutnju dragi moj,
rukavice nevidljivih obrisa
nisu na Tvojoj koži
nego ovi dlanovi topli
i prirodom istkani žele Te dotaći
ali Ti si umoran
od popravljanja mostova
kojima si želio povezati
sve svoje žene
u jedno ili od pisanja
u kojemu raskrvarene riječi
prizivaju vrijednu maticu
da med od ušećerenoga slova napravi
eh , umalo ti zaboravih reći
jučer sam dobila pismo
iz kojega je izletjelo
nekoliko starih uništenih ulica
a u svakoj od njih
potresna priča o zmaku
u kojemu se razlila žuč niz kosti
nutarnjeg življa ,
baš kao i sada
što se tinta razlijeva
pred Tvojim okom kasno je,,
ali samo sam poželjela prije sna
nasloniti svoju kazaljku na Tvoju
da nam se misli spoje
i uzeti tihi udisaj
u kojemu ću provesti noć
i molim te ako možeš
ovo metalno svjetlo
koje me bode u oči
skrij ispod svojega jastuka
oprosti ,znam nisam te trebala ometati
baš pred san uništila sam Ti večernji ritual
u kojemu stari Vrač moli svevišnjega oprost
za grijeh koji ćeš sutra iznova napraviti
Laku noć , ljubavi !
Forever@LidijaPuđak
AERODROM
Pretresali su me,
onako..
od glave do pete..
Skinuo sam cipele,
ispraznio džepove..
Morao sam biti čist,
potpuno sam..
za te daleke letove..
Širio sam ruke..
prolazio kroz skener..
Policajac reče: -To je sve…
Nije ni slutio da u srcu krijem te..
Nijaz Mujdanovic...08.01 2013
Nauči me
Skini mi krinku koja skriva prave želje
ja još učim o ljubavi
pokaži mi prstima put
kojim trebam sitnim bodom
vesti stazu do tvoga srca
Dopusti da budem biser na tvome dlanu
bijeli sa primjesima ružičastog
pod suncem
da odbljeske tvoga lica pošaljem u svemir
tamo visoko gdje nema granica i nedodira
tamo gdje je tišina skrušena u svojoj želji
da šuti i dalje a ipak da priča
ogrni mi od zime protrnuta ramena
kaputićem od tvida (meni je nježan kao svila)
lezi pored mene na meku travu
i sviraj sviraj pogledom dodirom mirisom
sviraj našom nebeskom tišinom
dodaj nam ritam
spuštajući kap rose sa lista djeteline
na vrat mi užegnut od potrebe
izvinut prema oblacima gdje snivam
ja još učim o ljubavi
oslobodi me
copyright © by Laura Klapka
VOLIM KAD VOLIM 31. август 2011. у 18:24
Volim kad volim
pa kad mi se tijelo,
ožegne ljubavlju.
Ne bole me te rane,
ja nisam jedan od onih
kojima je ljubav strah,
u drhtavim koljenima.
Ne ruši se nebo na moje grudi
kad me dotaknu osjećaji,
za tobom osjećaji…
Jer dok god postojiš,
dok god tvog duha u tijelu ima,
neće me oluje zaustaviti
da dođem do tebe,
i da te zagrlim,
nježno ti govoreći,
da moje srce kuca za tebe.
Ne boli me ljubav,
ne boliš me ni ti…
Kako bi me i mogao
gristi dar s nebesa,
koji mi je poklonjen
i u slutnji i u šutnji…
Znam, govore tragovi tjeskobe,
povrijeđenost grmi u daljinama,
šuljajući se poput zvijeri
spremne da napadne.
Ali svejedno volim kad volim,
jedino takav i postojim
i ne trebaju mi razlozi veliki,
da bi volio…
Vjekoslav Zadro
ONOSTRANA LXVI 29. Јануар 2014. у 10:18
Zrno
Stih
I klas
A sunce
I zuj Bumbara
Onkraj Slada
Zrno Slika I snop
A sunce
Bruj i
Pčela Onkraj
Boje
A s onu Stranu
Samo Miris
od Bruja
I trag
Trag Hljebom
Što Kroči u
Pogledu
Onkraj...
Emir Sokolovi
LJUBIČASTA NOĆ 25. мај 2013. у 18:47
Uzavrela tišina u noći ljubičastoj
Ne da smiraj tijelima
Zatočenim, nesnom ljubavnim.
Uzdahe slasti udišu
sa skladom Struna,
koje prsti vješto prebiraju.
Požuda ispija čežnje
iz čaša punih
-Opijenost slavi dosegli trenutak;
U ležaljci od zvjezdanog sjaja
Prepliću se ko svilen - gajtani,
Čvorovima vezujući misao bez kraja...
Jezde poljima sreće
- notama im uglazbljeni dani
hurija dženet h.dž .. :)>
Nedovršeno pismo....6. септембар 2011. у 20:03
Nedovršeno pismo...
danas se više ne pišu pisma..
ali..ja..ne mogu drugačije..
pa ti pišem pismo..
ovo moje..
rukom poludrhtavom od sreće..
radosti..tobom opečačena...
danas se ne pišu pisma..
ali nađi vremena..
pročitaj ga...
ovo je moje ..
znaš...
dodirnata svemirom topline..
radosti..
ne mogu drugačije...
pisma su dosadna ..
znam..
ma...
što reći..
večer se lagano spušta...
ja pišem..
tebi..
sebi?..
nama...
ovako sklupčana..
sva rasanjena..
pišem ti pismo..
ej..
sutra ću ga dovršiti..
tu si..
telefon zazvonio..
tvoj glas..
moj glas...
nasmijana ..
razdragana..
tvoja..
svoja...
da....
sutra ću..
ovo moje pismo..
nek..čeka...
ksenija kancijan
SPOJENI DLANOVI
(molitva…ili ljubav) 11. Јануар 2014. у 12:00
Tek na treptaj udaljen Iz svog svijeta
u moj Bez kucanja ulaziš
Bez pravila me ljubiš
Pijan se opijaš iznova
Hodanjem na vodi
Poput sveca raširenih ruku
Nikada ti nisam rekla Ali znaš…
Čitaš s mojih kazni presude
Od sebe ne možeš pobjeći
Zalijevajući usne vinom
Ni kada posjećeš Ljubavi korijenje
Bol se neće uplašiti I grudi ti poljubiti
Potpisom predaje
Nisi mogao ni zamisliti
Kako je plivati u mojim očima
Nisi ni slutio kako je divno
Hodati mojim otiscima
Zatvori prozor i Skuhaj nam kavu
I onako do smrti
Nesanicom ćemo se voljeti
I ovaj hladni zrak zime
Nećemo zagrijati
Spojenim dlanovima.
Kosjenka ...Suzana Oštric
Onostrani nemir
Onostrani nemir
ponekad samo poželim
da nestanem
u skrovitosti vlastite sjene
da se provučem
nevidljiva
nečujna
nepoznata
ponekad samo poželim
da zaboravim
neprocijenjivu vrijednost
nikad izrečenih misli
neispisanih riječi
a tako sam prokleto vidljiva
u svojoj krhkosti
slomljenosti
nemoći
da otvorim
zasunom zatvorena vrata
onostranog nemira
Ljubica Ribić Marošević
NJIH DVOJE
18. април 2012. у 23:55
Rodila se žena
i budna sanja dodir...
dah na vratu...
toplinu uzdah...
udisaj...
miris...
osmijeh koji topi
njena ograničenja
rastopljena mili mu tijelom
osjeća mu usne na stomaku
crna, divlja kosa
klizi do mjesta
njegovog ostvarenja
upija mu svaki uzdah
žarom htijenja
drhti nad grčom njezine želje...
bokove uzdiže..
usnama mu kao dar vrelinu
svoju daruje
i tiho ga odvede
do beskrajnog zvjezdanog kraja
napokon rođena
u njemu uz njega
by Nela Servantes
SVOJE EPRUVETE PUNIM
Samo lična iskustva doživljena,
ne tuđa, koja draže,
mogu ostati trajna graninitna stena,
i kad svi lomljavu traže.
Pa kada ljudima istinu,
tako, kažem jesam jeretik.
S pravom,
na laži i zlo, ukažem,
sledi etiketa: skeptik.
Jasno je,
ne naginjem nijednom
nizu svoje epruvete punim...
Ni daleko, od vatre,
ni blizu,
nit se prostački bunim.
Kažem, ne postoji, ništa,
osim onoga,
što je u našoj svesti.
Redom dokazi
od dobroga,
do zloga,
ti stalni, ciklusi, česti.
Vidiš, samo,
sopstvene slike su doživljene
u apsolutnom cugu,
u njima,
sitne oaze iskustva,
osvojene
pa imaš, tako,
i sreću i tugu.
Još pamtim
Još pamtim tvoj glas
i smijeh
Topli stisak ruke
na Zlatnim stijenama Verudele
Još sjećam se poljupca
i obećanja
Tiho prošaptano : Volim te
i zagrljaj na plaži kod Parka
Još pamtim noći bez sna
i prvi ples
Nježno čitanje pjesama
i Srce od pijeska
na tvom dlanu
Još pamtim tvoj glas
i smijeh
Još sjećam se tebe
i poljupca
Još volim te
Zaneseno, nezno, ljubavno
Muzika svira,
puno ljudi je oko mene,
a ja te trazim pogledom.
I videh te!
U ocima ti prepoznah radost
i srecu sto smo se sreli.
Drzimo se za ruke,
grlimo se,
pricamo, ljubimo...
Na tren mi se ucini
da vise nisi isti
i da me ne gledas kao nekad.
Moram da idem,
zurim...
Jos jednom zelim da te vidim.
Okrecem se
i shvatih da sam pogresno mislila.
Ipak si ostao isti...
Oci su me Tvoje gledale
kao nekad
sa puno ljubavi i zelje
i posle toliko godina.
Shvatih,
nista se nije izmenilo
ni kod tebe, ni kod mene...
Kroz moje telo
prodjose slatki zmarci
kad pomislih
na sledeci susret sa Tobom.
Muzika me ponese
i ja zaigrah.
A ti?
Ti si me gledao
zaneseno, nezno, ljubavno.
Svetlana Zablećanski
Ne zaboravi
Ja sam se u tebi trazio
U mene si se ulivala
Slucajni pogled nas mazio
A ti si dusom snivala
Nepogresiva al ohola
Nestvarna al zarna do bola
Ovijena oko uma
Utaknuta u srce
Ukljucena u bilo krvotoka
Jezdila si smerno njezno
Dok nisi posejala pakao ovde
Gologotom pogleda osmeha vida
Sad samo tuzim ridam
Padam a vidima
Sav stidan
Obnevidan Zakopavam zaborav
Oticem rekom modrom
Ulivam u Crno more
Slusam Baha
Patim jutrom do plave zore…
Milan D.Bulic- SIRano 23 03 2013
