SKORO PRE DVE IPO GODINE SAM NAPISALA ...
30.jul 2013. u 05:16
VOLIM POEZIJU
Već vise od godinu dana kako sam pročitala knjigu ,ali volim da ponovo i ponovo izčitavam predivnu poeziju moga dragog prijatelja Ramiza Nanija Šaćirovića i ...Iznedrila se Pesma od pesama, ko što se rodi ljubav iz ljubavi...Ovako ja vidim , osećam, Nanijevu poeziju, tj kako on nežno a jako, voli Ženu i stihovima je peva.SVAKA REČ JE IZ KNJIGE UPOTREBLJENA...UŽIVAJTE DRAGI LJUDI, DRAGI PESNICI, DRAGI PRIJATELJI
Biljana Zablećanski napisala PESMU OD PESAMA . Srce knjige, a duša pesnika, ljubavne poezije ‚‚PLAVETNILO U POZNOM SVITANJU'' - Ramiz Nani Šaćirović
30.jul 2013 u 05:16
Biljana Zablećanski
TI, KOJA ZNAŠ ŠTA JE LJUBAV
Eh, pored Tebe...
Volim Te, život bez tebe cijenu nema.
Gledam te...
Nisam ni bio svjestan kako i koliko
umiješ da volis i uživaš.
Ah, tebe mi nikad dosta.
Pusti me da ti tepam i izgovaram
najlepše ljubavne riječi.
Očinji vid si mi postala
pa kroz tebe gledam u budućnost.
Pusti me da živim dok gledam te
kroz ovu noć
gde samo tebe vidim i ništa drugo.
Pusti me...
Milovaću te i voleti
o, hurijo moje edemske bašče,
ja ne mogu bez tvojih strasti.
Grješnik sam i lutalica, vječiti putnik
tvojih plavih prostora.
Nećemo skrivati radost, nek
u pore nam uđe, pa da zaplovimo
putevima sreće.
Zov...
Mir...
Topla si...
Utoni u mene , nestani u srcu
nek jedna duša i jedno tijelo
budemo mi.
Svitanje...
Zora umiva oblake snene.
Sinu novi dan.
Odnekud, uzdignute glave,
gle, jelen i košuta, još sneni.
Posmatram prizor, budan sanjam...
Na horizontu sam, posmatram sa strane
nebo boje tvojih očiju.
Pružam ruke, ruke osetiše splet ljubavi.
Ne znam, ljubio sam, al ovako ne...
Znam šta cu,
da raspršim iskre ljubavnih iglica
i svakom čoveku podarim po jednu
da se vole ljudi...
Primakni mi se neponovljiva ljubavi...
Po sebi osjećam joj prste
i meke dlanove da mi lice miju...
Ti ženo, nežnim rukama
zapali fenjer mojih želja...
Spojeni zagrljajem milovanja i poljubaca
slismo se u jedno.
Draga , srećna mi budi...
Sećaš li se prvog poljupca
bio je nežan , lagan ko paperje,
drhtala si u mojim rukama.
Muzika nas je opijala,
nežno nas je sve bliže pripijala.
Volim te takvu kakva jesi
i ništa mi drugo ne treba...
Uzeću te u zagrljaj i predati ti sebe
i biti sretan.
Vrele usne dotakoše nebo
A od plamena zvijezda buknu svod.
Pijem tvoje izvore
moraćeš biti jača od same sebe
jer sam vrlo slab.
Volim te do vječnosti...
Pogledam sebe u dušu,
zavirih u srce duboko,
tamo mi je ljubav za sva vremena...Ti ...
Svojim smehom otvaraš dveri ,
svojim glasom, krvotok moj činiš bistrikom
dajući mu snagu.
Od kada si ušetala u život moj
od toga dana do ovog trena,
moj život nekog smisla ima.
S tobom se budim, daješ mi život,
milujes moj svijet.
Među zvijezdama romor i šapat...
Posmatrao sam te zaljubljeno...
Ti, koja znaš šta je ljubav.
Rraširih ruke da te obgrlim,
osjetim tvoju kožu kao saten...
Ne mogu bez tebe...
Ništa mi više ne treba...
lik tvoj, osmeh od koga zastaje dah,
ruke koje znaju da miluju...
Moje divno proleće, moj san, moja vila,
moj život...
Ti znaš da te volim.
VOLIM POEZIJU
Već vise od godinu dana kako sam pročitala knjigu ,ali volim da ponovo i ponovo izčitavam predivnu poeziju moga dragog prijatelja Ramiza Nanija Šaćirovića i ...Iznedrila se Pesma od pesama, ko što se rodi ljubav iz ljubavi...Ovako ja vidim , osećam, Nanijevu poeziju, tj kako on nežno a jako, voli Ženu i stihovima je peva.SVAKA REČ JE IZ KNJIGE UPOTREBLJENA...UŽIVAJTE DRAGI LJUDI, DRAGI PESNICI, DRAGI PRIJATELJI
Uvek i danas pozdravlja vas i voli vaša Biljana Zablećanski